Proces obrade podataka kapacitivnog ekrana osjetljivog na dodir

Nakon što primi signal dodira, kapacitivni ekran osjetljiv na dodir pretvara podatke o dodiru u električne impulse i prenosi ih IC-u za kontrolu dodirnog ekrana na obradu. Signal se prvo pojačava uz pomoć niskošumnog pojačala (LNA), zatim se konvertuje i demodulira kroz analogno-digitalnu konverziju i na kraju šalje u DSP na obradu podataka.
Kapacitivni ekrani osetljivi na dodir uglavnom imaju M+N (M kolona N redova) fizičkih kapacitivnih senzora dodira. Ovi M+N prepleteni senzori formiraju M * N kapacitivnih senzorskih tačaka, a kada se korisnikov prst približi ekranu osjetljivom na dodir, njegov kapacitet će se u skladu s tim promijeniti. Razmak između senzora (tj. razmak između susednih redova ili kolona) je obično oko nekoliko milimetara, što određuje fizičku rezoluciju M * N ekrana osetljivog na dodir.
Koordinatni sistem između kapacitivnog modula ekrana osetljivog na dodir i LCD modula je potpuno drugačiji. Koordinate piksela LCD modula općenito su određene njegovom rezolucijom. Na primjer, WVGA ekran ima rezoluciju od 800 * 480, što znači da ima 800 redova sa 480 RGB piksela po redu. Dakle, specifična pozicija se može odrediti pomoću tačaka piksela (x, y) u pravcima X i Y. Kapacitivni modul ekrana osetljivog na dodir određuje koordinatni sistem na osnovu njegovih originalnih fizičkih dimenzija u pravcima X i Y. Mora postojati razumna metoda mapiranja između dva koordinatna sistema kako bi se osigurala ispravnost ulaznih i izlaznih operacija.
Dakle, DSP procesor IC-a za upravljanje ekranom osetljivim na dodir takođe treba da izvrši konverziju mapiranja piksela između kapacitivnog modula ekrana osetljivog na dodir i LCD modula na dobijenim podacima, kako bi se osiguralo da dodirna tačka koju korisnik oseti na ekranu osetljivom na dodir bude tačka na koju je ukazao korisnik.
Osim toga, kako bi se održala stabilnost koordinata dodira, upravljački IC ekrana osjetljiv na dodir mora dalje upravljati podrhtavanjem dodirnih tačaka, uključujući podrhtavanje prstiju i šum u podacima o kapacitivnosti, te promijeniti koeficijent filtriranja niskopropusnog filtera prema promjene u koordinatama kako bi se postigla nesmetana obrada koordinata.
Konačno, prije prijenosa podataka na host, mora se koristiti softver za analizu podataka i određivanje za koju funkciju je svaki dodir namijenjen. Ovaj proces uključuje određivanje veličine, oblika i položaja dodirne površine na ekranu. Ako je potrebno, procesor će organizirati i grupirati slične dodire. Ako korisnik pomjeri prst, procesor će izračunati razliku između početne i završne točke dodira korisnika.